Legenda

Legenda iz romana Četiri elementa.




Legenda

Jednom davno, beše jedna vodena kugla. Živa unutra, ali mrtva spolja. Bilo je nečeg čudnovatog u njoj zbog čega je Stvoritelju bila posebno draga. Nazvao ju je Gea - Zemlja, po svojoj najmlađoj ćerki i darovao joj čudesnu kuglu kao venčani dar.

Kada je Gea prvi put zakoračila Zemljom, mesto na kojem su njene noge dotakle tlo postalo je zelena ravnica. Dok je koračala svojim novim domom, mekana trava se širila pod njenim stopalima a na mestima koja bi dotakla rukama, nicale su guste, smaragdne, šume.

Stene, sakupljene na samom dnu kugle je izabranik njenog srca, R’hikar, ravnomerno rasporedio po celoj kugli a ona ih je prošarala rekama i jezerima.

Kao dva umetnika, pomerali su stene, oslikavali ih šumama, rekama, livadama sve dok nisu bili zadovoljni kako njihov novi dom izgleda. Međutim, sve je bilo prazno i tužno, i zato stvoriše prve stanovnike Zemlje. Bili su to gorostasi ravni njima, ali preveliki za tako malo mesto i nisu preživeli i zato su sledeći put Gea i R’hikar stvorili manja stvorenja, ali dali su im nešto što nisu dali prethodnim, mogućnost prilagođavanja. Menjali su se, i rasli, i prilagođavali, i Zemlji, i jedni drugima, i uskoro su planetu preplavili milioni novih vrsta.

Gea i R’hikar su se divili svojim novim kreacijama i neko vreme su bili srećni. Savršeno srećni. Ipak, nešto je još uvek nedostajalo. Iako su voleli svoju životinjsku decu, želeli su imati i vlastitu. Iz njihove ljubavi rodilo se majušno stvorenje koje je zasenilo sva ostala u Geinim očima. Iz njihove ljubavi, rodio se čovek.

Stvoritelj beše besan na svoju kći što je Božju decu, bez njegove saglasnosti, rodila na Zemlji. Kasno je Gea uvidela svoju grešku. Ono što se na Zemlji rodi, na Zemlji i ostaje a toliko bogova ne može jednim mestom hodati a da pri tome ne unište sami sebe i sve oko sebe. Tuga joj je dušu rascepila, ali svoju decu nije mogla uništiti, ona će to učiniti sama.

U sumrak svoga života, Gea se zadnji put obratila svojoj deci.

„Draga moja deco,

U mojim očima i u mom srcu ste svi jednaki. Činite savršenu harmoniju u večnom ciklusu života, koji nikad ne sme biti narušen ili prekinut a koji i sama moram poštovati. Zemlju ostavljam svima vama, čuvajte je, zato što je ona vaš dom i vaš život.”

Delove svoje duše utisnula je u četiri dara i poverila ih svojoj deci na čuvanje.

„Moj dah, Vazduh će biti, koji će vam život udahnuti.

Moje misli, kao Voda će vas očistiti.

Moja krv, Vatra biće, koja će vas grejati.

Moje telo, kao Zemlja, će vam život darovati,” rekla je i sa zemljom se stopila u jedno.


Autor Dana Hill
Fotografija ravenseniors.wikispaces.com

Нема коментара:

Постави коментар

Zemlja nade 11